Društvo energetičara Osijek u obilasku mjesta sjećanja u Vukovaru.

Jedne kišne listopadne subote su članovi DE Osijek bili u gradu posebnog pijeteta,
našem i jedinom, Vukovaru.
Obilazak brojnih mjesta sjećanja započeo je ulaskom u muzejski dio Bolnice Vukovar.

U Bolnici je u podrumskom dijelu, zamrznuto vrijeme vrijeme ratnih strahota u domovinskom ratu 1991 god.,
koje su proživjeli bolesnici, ranjenici i osoblje bolnice.
Između desetak službenih iskaznica tadašnjeg osoblja bolnice nalazi se i
iskaznica zadnjeg tehničkog rukovoditelja Bolnice, Ivan Bainrauch, dipl.ing.str.
Kolega Ivan je zarobljen i odveden iz bolnice sa svojim suradnicima, vozačima, mehaničarima, laborantima, energetičarima
na pustaru Ovčara, odakle nije bilo povratka, ... osim za jednog zatočenika, da se istina ne zatre i pravda, ma kad bilo, izvrši.
Ivana sam našao i u Spomen Domu Ovčara, bivši poljohangar je transformiran u mračnu sobu s instalacijama koje asociraju na
stradanja ratom, uz spomen na sve žrtve s tog mjesta.
Ivan je u beskrajnoj spirali projiciranoj na sredinu mračne sobe postao vječan.
Uputili smo se prema mjestu posljednjeg smiraja Ivanova,  na Memorijalno groblje Vukovar.
Grobno polje za inženjera Ivana i tu sam našao. Ovo kultno mjesto obilježava monumentalna skulptura
patiniranog križa kiparskog para, autora Đurđice i Tomislava Ostoja.
Ne postoji niti drugi niti  prikladniji artefakt za vukovarske žrtve, do upravo ovog i ovakvog.
Sama providnost je autorima podarila imaginaciju za ovo veličanstverno djelo, jer to vukovarske žrtve zaslužuju.
U popodnevnim satima grupa energetičara je kušala i vukovarsko pivo na ušću Vuke u Dunav.
Svaki put kada dođem na na ovaj dio vukovarskog šetališta, pomislim da upravo ovdje „Dunav ljubi nebo.“
Kako je možda ne najkraći, ali svakako najljepši put iz Vukovara u Osijek, preko Erduta, to smo se uputili u Erdut.
Obilaskom podruma i kušaonice Erduskih vinograda pozdravili smo Dunav s najljepšeg vidikovca ispred Erdutske tvrđave.
Vraćamo se u Osijek s razvedrenim nebom, kao da je naš pozdrav Dunavu izmamio i sunce.
Jedino je među energetičarima nedostajao Ivan,
moj kolega s kojim sam studentsku zagrebačku sobu dijelio dvije godine.
Slike možete pogledati ovdje .